Ostao je samo Monopol i duvanska proizvodnja, ali upravo tamo su bili najgori uslovi. Nadnice su bile najniže, a broj zaposlenih van otkupnog perioda zanemarljiv.
U gradu su ostali isključivo starci, žene i deca. Retki od njih imali su sreću da pre desetak dana pozdrave svoje najdraže, još ređi da čuju neku vest o očevima, braći, sinovima koji su bili u vojsci. Stizale su glasine o stradanju širom zemlje.