Ja sam rastao na ulici, a ulica vas nauči mnogo čemu, prvenstveno tome da su vam ruke permanentno dignute u gard, pa i ako primite udarac, da uzvratite jače. No, nisam pravljen ni za svet protuva i hulja, kojima smo okruženi
Kada sam otišla u Poresku upravu, pitala sam službenicu kako to da državni propisi važe samo za male preduzetnike, a ne i za firme koje imaju na desetine ili stotine radnika kojima se godinama ne uplaćuju doprinosi?
Pink-otrov u svojoj GRANDomaniji je direktan, otvoreno prostački, brutalan... Na drugoj strani je neka vrsta muzičke ''Druge Srbije'', koja sve to prezire i koja bi volela da bude veći Zapad od samog Zapada i amerikanskija od same Amerike.
Mi bi trebalo da se vratimo unazad, jedno 150 godina, kada je Vranje bilo na vrhuncu. Za to su potrebne kafane, što imamo, vinogradi, koji će malo da se obnove, i zasadi konoplje, zbog pravljenja užadi i „prtene tkanine“ koja je još u modi.
Od kada pratim događanja, recimo od osamdesetih godina XX veka, nikada nije postojala ozbiljna strategija razvoja, zato što su političari uvek kulturu shvatali kao „cvećku“ kojom će povremeno da se zakite, i da eto pokažu da se ovde nešto kao radi.
Nažalost, novinari se sve manje bore za dobru priču, a sve više za golu egzistenciju. Uvek se oduševim kad pročitam ili pogledam nešto što se istinski može nazvati autorskim delom, a toga je malo za moj ukus
Od izuzetne važnosti su konteksti u kojima neko radi/stvara, konteksti koji oblikuju nastanak rada. U Vranju ne postoji tržište umetničkih dela, a to, logično, deplasira postojanje umetnika.
Mnogo je talentovanih ljudi kojima malo treba da se pokrenu i počnu da stvaraju. Nekada se čini da je to toliko malo da je dovoljno samo da grad i država prestanu da te obeshrabruju da pokušaš nešto sam da uradiš